Na okruglom stolu „Kako do bolje zdravstvene skrbi za sve?“ koji se održao 20. rujna u Hrvatskom domu Split istaknuto je niz primjera nedovoljne, a prijeko potrebne suradnje između zdravstvenog sustava i socijalne skrbi, problema (ne)dostupnosti skrbi za stanovništvo na otocima, potrebe za proširenjem specijalističkih zdravstvenih usluga u mjestima izvan Splita kao i uspostave mobilnih timova koji bi obilazili pacijente i oboljele na terenu.
Mirela Stanić-Popović, izvršna direktorica udruge Krijesnica uvodno je predstavila rezultate istraživanja o pristupu zdravstvene skrbi iz perspektive građana Republike Hrvatske provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika u sklopu EU projekta Zdravstveni opservatorij, pod vodstvom Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
U Hrvatskoj je u 2022. godini zabilježena relativno visoka stopa nezadovoljenih zdravstvenih potreba, čak 8,9%. Najčešći uzrok nezadovoljenih zdravstvenih potreba u ovom istraživanju bile su duge liste čekanja (60%), a šanse za nezadovoljenom zdravstvenom potrebom bile su 87% veće u najstarijoj dobnoj skupini u usporedbi s najmlađom. Oni koji imaju kroničnu bolest imaju 75% veću vjerojatnost da će imati nezadovoljene medicinske potrebe. Od ranije je poznato da više nezadovoljenih potreba imaju siromašne osobe te stanovnici otoka i manje razvijenih kontinentalnih regija.
Nikola Serdarević, predstavnik pacijenata i mreže Zdravstveni opservatorij iz udruge Terra, predstavio je javnopolitičke smjernice koje je mreža Zdravstveni opservatorij prepoznala kao nužne za unaprjeđenje dostupnosti zdravstvene skrbi, posebno istaknuvši uspostavu javno dostupne baze podataka o dostupnosti zdravstvene zaštite u Hrvatskoj koja bi sadržavala informacije oresursnoj raspoloživosti, vremenskoj i geografskoj pristupačnosti i priuštivosti zdravstvenih usluga, objava godišnjih izvještaja HZJZ-a o dostupnosti usluga u Hrvatskoj te formiranje i davanje legitimiteta stručnom povjerenstvu Ministarstva zdravstva u koje bi bili uključeni predstavnici pacijenata s ciljem definiranja prijedloga za medicinski prihvatljivo vrijeme čekanja na ključne zdravstvene usluge. Sa smjernicama je upoznato i Ministarstvo zdravstva.
Mirela Stanić Popović naglasila je da su izradom ovih smjernica, udruge, znanstvenici i zdravstveni stručnjaci okupljeni u mreži Zdravstveni opservatorij pokazali da žele biti produžena ruka Ministarstvu zdravstva i ustanovama odgovornim za njihovu provedbu te da prihvaćaju suodgovornost za njihov potencijalni učinak i utjecaj.
Primarijus Marko Rađa, ravnatelj Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, adresirao je specifične izazove dostupnosti zdravstvene skrbi u županiji, naglašavajući da je SDŽ “Hrvatska u malom” zbog svoje razvedene obale, brojnih otoka, specifičnosti zaleđa i ruralnih dijelova. Istaknuo je veliki problem dostupnosti zdravstvenih usluga na otocima, gdje je primjerice Dom zdravlja na Visu prije nekoliko godina pripao Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije zbog čega je lokalno stanovništvo često primorano putovati do Splita za uslugu vađenja krvi. “Otoci su naša bolna točka i trudimo se da osiguramo veći broj medicinskog osoblja i zdravstvenih usluga” – rekao je Rađa.
Ravnatelj Rađa istaknuo je i problem nedovoljne suradnje između zdravstva i socijalne skrbi, na što se nadovezala i Helena Bandalović, zamjenica pročelnice Županijskog ureda za zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, koja se složila da je suradnja zdravstva i socijalne skrbi na niskoj razini te istaknula napore županije da osiguraju ambulante za osobe koje borave u Domovima za starije i nemoćne. Bradalović je pohvalila Dom zdravlja SDŽ i ravnatelja Rađu koji aktivno rade na razvoju mogućnosti širenja specijalističkih zdravstvenih usluga izvan grada Splita.
Marina Vidović, predsjednica Udruge za promicanje mentalnog zdravlja Feniks Split, naglasila je da zdravstvo mora biti što više prilagođeno pojedincu i njegovim individualnim potrebama. Rekla je da je Klinika za psihijatriju KBC-a Split preopterećena, s premalo doktora te da se pružanje skrbi često svodi na pružanje farmakoterapije i pripisivanje lijekova. Psihoterapija je sve manje dostupna te preskupa onima kojima je najpotrebnija. Istaknula je kao dio mogućeg rješenja uspostavu mobilnih timova koji bi obilazili oboljele u mjestima stanovanja te se sastojali od niza stručnjaka, psihijatra, medicinske sestre, psihologa, peer stručnjaka, itd.
Rezultati o nacionalnom istraživanju o pristupu zdravstvenoj skrbi objavljeni su u znanstvenom radu „Access to healthcare and health literacy: empirical investigation“ objavljenom u časopisu Health Policy. Voditeljica istraživanja i autorica rada je doc.dr.sc. Ana Bobinac s Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
